Pitaju me zašto libertarijanstvo? Kako? Otkud?
Ja na to najviše volim odgovoriti: I was born this way, baby!
Pri tom ne mislim da sam rođena sa znanjem iz filozofije i ekonomije, nego prvenstveno na ličnost, koja najvećim dijelom jest urođena. Naši geni stvaraju naš mozak s karakteristikama zbog kojih smo naklonjeniji argumentima jedne političke opcije u odnosu na drugu. Ličnost nas naginje u jednu stranu više nego u druge. Tako je mene moja ličnost nagnula prema libertarijanstvu.
Istraživanje:
Jednojajčani blizanci odvojeni pri rođenju pokazivali su slične političke preferencije neovisno o kontekstu u kojem su odrastali.
VIDEO – Haidtovo predavanje o libertarijanskoj ličnosti na Cato Institutu:
https://www.youtube.com/watch?v=RvBTa3N32yo
Napomena: Izraz ‘liberal’ u SAD-u odnosi se na socijaliste odnosno ljevičare, dok se kod nas i u Europi tako nazivaju oni koji su za slobodno tržište.
OSOBINE LIBERTARIJANACA (prema Haidtovom istraživanju):
- češće muškarci, obrazovaniji, manje religiozni
- dobro podnose proturječnosti i dvosmislenosti
- ne drže puno do patriotizma, lojalnosti grupi, poštovanja autoriteta, svetosti ili čistoće (čednosti)
- racionalniji su, analitičniji, bolje sistematiziraju tj. pokazuju naglašenu težnju za razumijevanjem varijabli nekog sustava i kako one upravljaju tim sustavom
- manje su podložni utjecaju emocija, no imaju snažnu potrebu kontrirati drugima, pogotovo kada osjećaju da im se narušava sloboda
- individualisti su, znatiželjni, slobodoumni, otvoreni prema novim iskustvima
- niske ugodnosti, nisu previše fokusirani na druge i slaganje s drugima
- podržavaju oba podtipa slobode – i ekonomsku i osobnu slobodu
Drugačija ličnost znači drugačiji moral sastavljen od drugačijih moralnih dimenzija:
1 – Care/Harm (Skrb/Povreda)
2 – Justice (Pravednost)
3 – Loyalty (Odanost)
4 – Authority (Autoritet)
5 – Sanctity/Purity (Svetost/Čednost/Čistoća)
+
6 – Freedom from opression (Sloboda/Izostanak opresije)
Ljevičarima je važna pravednost i da je što manje patnje na svijetu, ostale moralne dimenzije zanemaruju. Konzervativcima su u određenoj mjeri važne sve moralne dimenzije. Libertarijanci ne dijele konzervativne moralne dimenzije i bili bi sličniji ljevičarima kada im sloboda ne bi bila na prvom mjestu i kada ne bi imali drugačije poimanje pravednosti.
„Libertarians are basically liberals who love markets and lack bleeding hearts.“
-Will Wilkinson
Upravo to različito poimanje pravednosti nameće se kao moralni background ekonomskog razilaženja ljevičara i konzervativaca. Ljevičarima pravednost znači jednakost („od svakog prema mogućnostima, svima prema potrebi“), dok je za konzervativce pravednost proporcionalna zaslugama. I libertarijanci pravednost vide proporcionalnu zaslugama kao i konzervativci, premda s različitom motivacijom u pozadini. Da nema ekonomskog aspekta slobode, libertarijanci bi imali vrlo malo zajedničkog s konzervativcima.
I ljevičari i libertarijanci otvoreni su prema osobnim slobodama, no ljevičari svoju predodžbu pravednosti vrednuju više od individualnih sloboda, pogotovo ekonomskih, što je libertarijancima neprihvatljivo.
I ljevičari i konzervativci mogli bi, svatko iz svog ugla, svojatati libertarijance, ali oni se u potpunosti ne preklapaju ni s jednima. Tako se ja nikada nisam identificirala s konzervativcima jer nisu za osobne slobode. Njihove moralne dimenzije ne znače mi puno, premda razumijem evolucijsku pozadinu tih dimenzija. Jedno vrijeme sam mislila da se slažem s ljevičarima zbog njihove otvorenosti prema osobnim slobodama, no često bih u njihovim tvrdnjama nalazila nekonzistentnosti i kontradiktornosti pa bih u skladu sa svojom niskom ugodnošću obično završila u ulozi đavoljeg odvjetnika i ispala mučki provokator. A nije mi bio cilj uvrijediti ih. Bazično sam htjela reći ovo: „Dragi ljevičari, uopće niste liberalni, kao djeca ste.“
Nikad mi se nije sviđala ni ljevičarska politička korektnost, smatrala sam ju isforsiranom i licemjernom. Ako nešto smrdi i svi znaju da smrdi, zašto je problem to izravno reći? A kad netko to kaže, napadnu ga: „Kako možeš reći da smrdi?!“ dok istovremeno drže nos začepljen i oči „širom“ zatvorene.
Prema Haidtovom istraživanju ispada da je ljevičarima više stalo do univerzalnih, općih kategorija ljudi nego do vlastite obitelji. Dok se s jedne strane trude prikazati suosjećajni prema nekim apstraktnim kategorijama, s druge strane dehumaniziraju one s kojima dolaze u kontakt, libertarijanace i sve ostale koji ne plešu po notama njihove političke korektnosti. Doživjela sam to u više navrata na vlastitoj koži, ali neću generalizirati. Nikada se nisam distancirala od neke osobe zbog drugačije političke orijentacije, učinila sam to isključivo radi njezinog karaktera.
U sljedećem citatu Ayn Rand sadržano je svo licemjerje ljevičarske ‘brige za (potlačene) manjine’:
The smallest minority on earth is the individual. Those who deny individual rights cannot claim to be defenders of minorities.
– Ayn Rand
Ako vam istovremeno desničari govore da ste ljevičarski ekstremist i sekularni provokator, a ljevičari da ste apologet kapitalizma i neempatični sociopat, provjerite malo, lako je moguće da ste libertarijanskog svjetonazora.
Nikad se nisam uspijevala tako uklopiti u političku stvarnost da bih mogla za sebe reći da sam bilo što drugo osim libertarijanka. Libertarijanka powered by objektivizam. (Zato jer ‘radikalni kapitalist’ kod nas zvuči još gore nego ‘libertarijanac’.)
Ovaj video Cato Instituta s rezultatima Haidtovog istraživanja ličnosti libertarijanaca u odnosu na ljevičare i konzervativce dodatno mi je pojasnio neke stvari koje su me cijeli život mučile. Dugo mi nije bilo jasno kako sam se s lakoćom mogla družiti s najrazličitijim ljudima, no slabo sam se uklapala u grupe. Uvijek sam bila sama za sebe i s manjim brojem bliskih prijatelja. Otkad me sjećanje služi nisam mogla shvatiti zašto nešto moram ili ne smijem ako time nikome ne činim ništa loše. Govorili su da ne poštujem autoritete, ali to nije bilo istina jer sam ja itekako voljela i poštovala neke ljude, svojevoljno, samo nisam dozvoljavala da mi netko nešto nameće. Jednostavno nisam vidjela smisao u stvarima koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo. Znam da to možda i nije neka dobra osobina, ali još otkad sam bila malo dijete inat mi je bio jači od straha. Moja „omiljena“ emocionalna reakcija, ujedno i moja „omiljena“ logička pogreška je tzv. kontriranje (eng. reactance), tendencija opiranja nametanju nečega što se doživljava kao prijetnja vlastitoj autonomiji. Od malih nogu me pitaju: ‘Zašto ti svima moraš kontrirati?’, ‘Zašto ako se kaže NE, ti baš to moraš?’, ‘Zašto se ne možeš ponašati kao svi drugi?’
I sama sebe sam pitala ista pitanja i dugo nisam znala, a odgovor je: takva mi je genetika i tu se ništa ne može. Autentičnost jest sloboda i nema slobode bez autentičnosti.
U konačnici, ne postoji previše slobode, postoji samo premalo odgovornosti.
***
Budite i vi dio istraživanja “Libertarijanke i libertarijanci u Hrvatskoj i okolici” klikom na link: http://limesurvey.srce.hr/75693/lang-hr
***
