Promatrajući kako se naš online community već petu godinu razvija i raste, osjećam obavezu, pogotovo prema novijim članovima, ispričati priču o nastanku i značenju grupe nekad i danas, u nadi da ću odgovoriti na sva pitanja koja su se možda pojavila u glavama (kako sadašnjih, tako i bivših) članova, iako nisu eksplicitno izrečena. Potrudit ću se dati širu, sistemsko-stratešku sliku i ostaviti što manje prostora za nedorečenost i nesporazume.
Sve je počelo 2014. kada sam uvidjela da sam libertarijanka i povodom tog otkrića ušla u tada jedinu hrvatsku libertarijansku grupu. Kao netko tko je za libertarijanstvo saznao preko znanstvenog skepticizma Penna Jilletta, prvi dojam kada sam tamo ušla bio je da se ne radi o libertarijanskoj grupi. Činilo mi se da su u njihovom fokusu samo dvije stvari – ne žele plaćati porez i žele moralno opravdanje za vlastite predrasude, koje im jedino filozofija slobode može konzistentno osigurati. Očekivala sam da će u grupi koja ima pretenzije biti libertarijanska većina onih koji komentiraju razumjeti koncept slobode, no izgledalo je slično kao da sam došla u grupu o seksu i tamo zatekla svećenike u celibatu. Zaključila sam da je pojam libertarijanstva opasno kompromitiran i odlučila nešto poduzeti da to promijenim.
Svijest o tome koliko je opasno u neslobodnoj zemlji dovoditi slobodu na loš glas, potrebu za redukcijom štete nametnula je kao imperativ. Glavni cilj mi je bio rebrandirati pojam libertarijanstva drugačije od onog kako su ga svjesno ili nesvjesno brandirali tadašnji najeksponiraniji protagonisti. Nisam htjela da spomen libertarijanstva kod razumnih ljudi izaziva prijezir ili ismijavanje kada vide da se u grupi koja se naziva libertarijanskom sloboda pokušava prikazati kompatibilnom s najrazličitijim ekstremizmima i psihopatologijom, a sve to primarno zahvaljujući proizvoljnim tumačenjima slobode govora od strane pojedinaca sa skrivenim agendama, koje sa slobodom nemaju veze.
Kako je politika u sferi emocionalnog i iracionalnog, znala sam da će pojava konkurentskih ideja u tom polju značenja neminovno proizvesti konflikte i neprijateljstvo. Srećom, u grupi je bilo još onih koji su razmišljali slično meni i vrlo brzo smo se povezali. Naoružala sam se logičkom mačetom i britkim rječnikom i zakoračila u tu kaljužu krčeći korov ispred sebe. Mojih sličnomišljenika se svakim danom ukazivalo sve više i nije trebalo dugo da zajedno krenemo u koordiniranu ofenzivu.
The good fight
Grupe su uglavnom jake koliko i pojedinci koji ih vode pa je bilo ključno oslabiti im utjecaj neutraliziranjem glavnih protagonista – prokazivanjem njihovih skrivenih namjera, kontradiktornosti, nerijetko i sumanutosti, nekompatibilnih sa slobodom. Znali smo da smo dobili odlučujuću bitku kada se dojučerašnji najeksponiranji „libertarijanac“ javno ogradio od libertarijanstva, a time i od nas. Bio je to opipljiv dokaz kapitulacije kako smo ju zamišljali. A finite game.
Okupili smo svoju grupu i dalje od toga nismo eksplicitno strateški razmatrali korake. Više nije bilo razloga za ofenzivu. Nastojali smo djelovati preventivno, anticipirati dinamiku grupe i intervenirati kod neprimjerenog ponašanja.
Online zajednice su ograđeni virtualni vrtovi za uzgoj ideja. Slično kao biljke promatrane očima vrtlara, neke ideje su lijepe i korisne, a neke korov, koji će ako ga uvezemo u naš eko sustav i dopustimo da se nekontrolirano širi, uništiti biljke koje uzgajamo. Koji bi vrtlar uzgajao korov među biljkama kojima želi pružiti plodno tlo?
Od prvog dana glavni zadatak nas admina bio je stvoriti grupnu dinamiku u kojoj ćemo moći zajedno učiti, rasti i razvijati se. Preduvjet za to bio je da svi u grupi poštujemo jedni druge kao stvarne osobe i držimo do zajedničkih temeljnih (objektivističkih) vrijednosti – razumnosti i svrhovitosti – uz dodano pravilo zabrane šupaka kao dominantni kriterij za izbacivanje iz grupe.
No Asshole Rule
Iako se na prvu može činiti da je definicija šupka proizvoljna pa bi se na osnovi toga admini mogli prozvati za pristranost, taj pojam definirao je Robert Sutton u knjizi No Asshole Rule – Building a Civilized Workplace and Surviving One That Isn’t (upravo inzistirajući na upotrebi te riječi i direktnom prijevodu protivno sugestijama izdavača). A ako se američki guru menadžmenta ne libi upotrijebiti riječ šupak u kontekstu stručne literature, tko smo mi „sa Balkana“ da se pravimo fini?
Lounge je od prvog dana zona oslobođena političke korektnosti.
Poučeni iskustvom, vodili smo se načelom ‘hire hard – manage easy’, no čovjek je loš mjerni instrument pa su se propusti događali, pogotovo kada je jedini input za procjenu nečiji public facebook profil. Budući da nam je bilo jasno kako se želimo brandirati i kakve ljude želimo u grupi, selekcija je morala biti stroga. Vjerujem da ne biste u vlastitu kuću pustili osobu za koju znate da će vam se namjerno olakšati na tepih u dnevnoj sobi i da ćete morati čistiti za njom. Niti vjerujem da biste kao vlasnik kompanije zaposlili nekog tko ima oprečne poglede na vašu misiju, viziju i vrijednosti te svojim ponašanjem sabotira vaše marketinške napore i imidž.
Libertarijanstvo je brand kao što je sve brand. Nitko od nas ne posjeduje koncept libertarijanstva i svatko ima slobodu brandirati ga prema svom nahođenju (pa i onako kao što je Ante Pavlović brandirao kiropraktiku sve dok nije upotrebljavao fizičko nasilje). Sudeći prema kvaliteti ideja članova Loungea naspram onih protiv kojih smo se u početku strateški pozicionirali, možemo konstatirati da je naš brand nadjačao ostale brandove i njihova brand obećanja.
Kako je grupa rasla, naš fokus bio je isključivo na kvaliteti članova i interakciji s njima. Nismo se borili protiv svojih oponenata i time smo ih obezvrjeđivali; svjesni da se izvan virtualnih granica Loungea i dalje bave nama i da će nas pokušavati destabilizirati na načine kakvi priliče ljudima s viškom slobodnog vremena. Napade smo odlučili neutralizirati ignoriranjem, svjesni da će provokacije prvo eskalirati, no nakon dovoljno vremena iscrpiti se i ugasiti. Negirati u potpunosti da postoje kao dio šireg sustava bilo bi patološki pa sam kroz parafraziranje stihova Mimi Mercedez spontano pronašla način da im istovremeno pružimo zdravi acknowledgment i pošaljemo sikter. Ne možeš da sediš sa nama! To whomever it may concern. S obzirom na prirodu virtualnog ratovanja, za očekivati je da će svako malo izroniti neki Hiroo Onoda, nesvjestan da je rat gotov i da je završio na gubitničkog strani.
U toj fazi na moj stil vodstva značajno je utjecala Mimi Mercedez i često sam njezine stihove koristila za jačanje grupne kohezije. A kad sam zahvaljujući Mimi otkrila Stoju, znala sam da Stoji mogu delegirati ulogu savršene izbacivačice. Mi admini smo tada i službeno postali „nevidljiva ruka“. Imamo povjerenje da će grupa sve anomalije sama riješiti pa gotovo da više nema potrebe za našim intervencijama.
Slobodni mislioci vs. sljedebenici ideologije slobode
Libertarijanstvo je individualistička filozofija koja ako želimo više slobode i manje države ne smije ostati u virtualnoj sferi, brandirana kao sinonim za beskonačne rasprave pojedinaca s deficitom empatije o empirijski neprovjerljivim filozofskim tezama. Mi u Loungeu povezali smo se spontano kao stvarne osobe sa svojim autentičnim vrijednostima i oko zajedničkog značenja, reagirajući na ono što smo smatrali štetnim interpretacijama slobode – s kojima ne dijelimo ni polazišne definicije ni suštinske vrijednosti, svjesni da po pitanju temeljnih principa ne može biti kompromisa.
Lounge od prvog dana ima fokus na stvarne ljude i opipljivi svijet. Ljudi općenito znaju što im je važno i kojim vrijednosnim sustavima gravitiraju. Mi admini smo samo pronašli načine da povežemo kritičnu masu zajedničkih značenja slobode, anticipirajući potražnju za upravo takvim idejama – realističnijim i zdravijim od onih koje su se tada pakirale pod libertarijanstvo.
Leadership is the art of giving people a platform for spreading ideas that work. (Seth Godin)
Nakon što je ispunio svoju polazišnu svrhu, Lounge je nastavio egzistirati kao entitet za sebe – platforma koja okuplja ljude koji vole slobodu iznad svega, rade nešto vrijedno u životu i nisu šupci.
Neizmjerno hvala svima koji svojom aktivnošću oživljavate naš virtualni dnevni boravak i unošenjem vlastitih značenja dajete smisao svemu ovome.
Voli vas Uprava!
Had I not created my whole world, I would certainly have died in other people’s. (Anais Nin)
