Sjećam se dana kad sam objavila status da sam libertarijanka. Bilo je to 24. 2. 2014. i to je bio moj politički “coming out”. Nakon toga su uslijedile svakakve reakcije – neki su bili sretni zbog mene, neki su me napadali i vrijeđali, s nekima nakon tog dana više nikad nisam otišla na kavu…
No, bez obzira na sve, osjećala sam se jako dobro. Napokon su se neke stvari posložile na svoje mjesto. U pojmu libertarijanstva prepoznala sam svoj sustav vrijednosti. Oduvijek sam bila takva. To je moje samoodređenje, to sam ja.
Sjećam se i svog prvog susreta s LGBT osobama (koje to nisu krile). Bilo je to u Ljubljani kada sam imala 18 godina. S prijateljem sam posjetila njegove dvije prijateljice, koje su bile u vezi. Moram priznati da mi je ispočetka bilo neobično vidjeti dvije cure kao ljubavni par, da bi mi odmah zatim prijatelj rekao da će doći muškarac koji će govoriti o sebi u ženskom rodu i da se ne začudim (previše). I tako je i bilo. Govorio je: “Bila sam… Vidjela sam…”, gestikulirajući uživljeno, dok sam ja u glavi spajala trodnevnu bradu i ženski rod izgovorenih glagola.
No, jednu spoznaju niti u jednom u trenutku nisam dovela u pitanje: Ako on za sebe kaže da je ona, tko sam ja da tvrdim da nije tako? Nije mi palo na pamet ništa drugo osim poštovati to. To nije moj identitet i tu se ne radi o meni. Bilo kakva moja zbunjenost ili nelagoda neusporedivo je manje važna od prava druge osobe na samoodređenje.
Nakon tog dana osjećala sam se bogatijom za nove ljude i nova iskustva koja su mi pomogla da bolje razumijem društvo u kojem živimo i postanem bolja, otvorenija osoba.
Nikada nisam bila LGBT aktivist iz jednostavnog razloga – zato što nisam LGBT i to nije direktno moja borba. Kada je postalo izgledno da će se referendum o uvođenju definicije braka u Ustav održati, doživjela sam to kao napad na individualna prava i Ustavom zajamčenu sekularnost. To su ujedno bili i moji motivi za uključivanje u organizaciju riječkog prosvjeda „Izađi protiv diskriminacije“. U ovom slučaju radilo se o individualnim pravima LGBT osoba, premda se moglo raditi o bilo kome. Sutra se opet na udaru mogu naći individualna prava bilo koje druge skupine građana.
Tada sam, prvi put u životu, održala govor koji sam napisala u ime Glasa razuma – Pokreta za sekularnu Hrvatsku (početak na 1.22 min). Dosta ljudi reklo mi je da je govor libertarijanski, ali ja tada još nisam znala da sam libertarijanka, nisam znala da se to tako zove. Moj libertarijanski “coming out” došao je pet mjeseci nakon toga.
Na kraju smo pobijedili, lokalno. Rijeka je većinski glasala protiv. Iako sam na razini Hrvatske očekivala poraz, do zadnjeg trenutka nisam odustajala jer, nogometnim žargonom, nije isto izgubiti utakmicu s jednim ili s pet golova razlike. Jedni su mi kasnije rekli da sam održala “pravi govor pred krivom publikom”, a sve to zbog transparenta koji je glasio ovako: NE JEBU TE PEDERI NEGO KAPITALIZAM. Drugi su to spremno iskoristili da diskreditiraju cijeli prosvjed i sve nas strpaju u isti,“lijevi“ koš – iako se radilo samo o jednom takvom transparentu. “Generalizirati znači biti idiot“, rekao je William Blake – a tih dana je bilo jako puno generaliziranja.
Sljedeće godine otišla sam na Pride prvi put u životu i nosila banner SEKULARNA! zajedno s ekipom iz Pokreta za sekularnu Hrvatsku.
Brojni apsurdi na hrvatskoj političkoj sceni (kao što je sveprisutno plašenje javnosti baukom nepostojećeg neoliberalnog kapitalizma) svakim danom su mi sve više ukazivali na važnost i nužnost borbe za individualna prava na svim frontovima. To je to! – odlučila sam – idem(o) na Pride s prokapitalističkim transparentima! Kad sam taj svoj plan spomenula prijateljima, i libertarijancima i onima koji to nisu, svi oni imali su vrlo slične reakcije: „Dobit ćete batina… linčovat će vas… ponesite kacige…“ i sl. To mi je u isto vrijeme bilo i smiješno i nevjerojatno. Imala sam veliku želju testirati te hipoteze. Kakve god reakcije isprovocirali – verbalne ili fizičke napade, pokušaj isključivanja iz povorke itd. – dobro je! Najgore što bi se moglo dogoditi je da prođemo neprimijećeno.
Razlozi zašto smo se odlučili pridružiti Povorci ponosa noseći transparente o povezanosti kapitalizma i LGBT prava su sljedeći (ovo je ujedno bio i sadržaj letka koji smo davali zainteresiranima):
Htjeli smo izraziti podršku individualnim pravima LGBT osoba, u smislu jednakosti LGBT osoba i heteroseksualnih osoba pred zakonom. Ne podržavamo nikakve privilegije niti jedne skupine na račun drugih skupina, nikakva partikularna prava ni bilo što slično.
Svake godine primjećujemo da se Povorci ponosa priključuju razne političke skupine s ciljem promoviranja vlastitih vrijednosti koje nemaju veze s borbom za prava LGBT osoba.
Želimo istaknuti da individualna prava, a time i LGBT prava proizlaze iz kapitalizma, a ne iz socijalizma kako se pokušava prikazati.
Kapitalizam je društveni sustav utemeljen na principu individualnih prava koji podrazumijeva pravo svakog pojedinca na vlastiti život, samoodređenje, slobodu i sreću. Sva ostala prava (pravo slobode govora, pravo na okupljanje, pravo zadržavanja plodova vlastitog rada, LGBT prava itd.) izvedenice su individualnih prava.
Protržišnim transparentima ujedno želimo iskazati i protivljenje antitržišnom diskurzu sveprisutnom u javnosti, koji kapitalizam neopravdano i neutemeljeno izjednačava s korupcijom, kronizmom, državnim korporatizmom i ostalim negativnim pojavama u društvu.
Mali osvrt na Prajd (s galerijom slika)
Odlaskom na Pride s protržišnim transparentima izložili smo se velikoj opasnosti. Ruta je bila znatno duža u odnosu na prošlu godinu i s obzirom na meteorološke uvjete prijetila nam je ozbiljna sunčanica. Zanimljivo je bilo gledati izraze lica ljudi dok su čitali transparente. Proizveli smo puno upitnika iznad glava, a osim u medijima, naše poruke su ostale zabilježene i u fotoaparatima brojnih prolaznika. Povorka se kratko zaustavila na Trgu Bana Jelačića i tada mi se obratila RTL-ova novinarka s pitanjem: „Tko je po vama najveći hejter?“
– „Po meni su najveći hejteri oni koji hejtaju kapitalizam budući da su LGBT prava individualna prava i proizašla su iz kapitalizma, a ne iz socijalizma kako se pokušava prikazati!“
Ostala je vidno iznenađena mojim odgovorom, pretpostavljam da je očekivala da ću, u moralno apsolutističkoj maniri, izdvojiti neku javnu osobu. Predstavila sam se kao Luna Morado – Libertarijanci bez granica, u nadi da ću na TV-u izreklamirati našu facebook grupu (EDIT: od 6. 8. 2015. nisam više admin ni član grupe, ne stojim iza načina vođenja i administriranja te se u potpunosti ograđujem od smjera u kojem je grupa nastavila djelovati), premda je bilo malo vjerojatno da će moja izjava biti objavljena. Zato jer je hard core. <3
Na povijesno prisutstvo libertarijanskih transparenata na Zagreb Pride-u reagirao je autor jednog članka na državno financiranom antitržišnom internetskom portalu Libela.org iznoseći stav “osobno, kao član ovogodišnje organizacije”, no upravo ili unatoč autorovom nepreciznom izražavanju nije moguće izvesti jasan zaključak radi li se o njegovom osobnom stavu ili stavu organizatora:
“Osobno, kao član ovogodišnje organizacije, smatram da su progresivna socijalna politika te borba za očuvanje javnih dobara i usluga nastavak višedesetljetne borbe na našim prostorima za pravednije društvo te da antifašizam mora podrazumijevati i antikapitalizam.”
Antifašizam je prazan pojam, kao i ateizam, i postoji samo u odnosu na pojam kojemu je suprotstavljen. Govori samo to da netko nešto nije, a ništa o tome što taj netko jest. Tu činjenicu spremno je iskoristila Radnička fronta, koja je održala prigodnu demonstraciju kako uzurpirati skup za prava LGBT osoba, izgurati ih iz fokusa njihove borbe (u maniri ptice kukavice koja svoja jaja podvaljuje u tuđe gnijezdo) i još ih k tome javno proglasiti svojim korisnim idiotima. No, najveći paradoks leži u činjenici da su, nudeći im svoju podršku, uspjeli izmanipulirati dobar dio LGBT populacije da stane uz sustav pod kojim su LGBT osobe proganjane (socijalizam), a protiv sustava unutar kojeg su ostvarile najviše svojih individualna prava (kapitalizam).
O ideološkom odnosu prema LGBT osobama kroz povijest i o tome zašto upravo liberalno kapitalističko društvo ima najbolje mehanizme za zaštitu individualnih prava pročitajte ovdje!
No, antitržišno savezništvo vođa Radničke fronte i predstavnika LGBT udruga ne čini se ni izbliza tako naivno. Mnogima je aktivizam osigurao državno financirana radna mjesta i u interesu im je da ostane tako. Turning rebellion into money. Ako na trenutak sagledamo stvari iz tog ugla, nameće se pitanje: Koliko je zapravo Pride u službi borbe za individualna prava LGBT osoba (npr. za ekonomsku slobodu LGBT osoba), a koliko u službi očuvanja radnih mjesta financiranih novcem svih nas, a koja su postala sama sebi svrha?
“Kada bi se LGBT osobe pustilo na miru i osiguralo im se da su isti pred zakonom kao i svi ostali građani, ne bi li time i postojanje udruga za promicanje LGBT prava izgubilo smisao? Ne bi li možda mogli zaustaviti taj perpetuum mobile ulupavanja naše love u institucionalno diskriminiranje nekoga i zatim u instucionalno promicanje njegovih prava?”
Komentar iz pera Feline Feen: Cats&Liberty: FREEDOM PRIDE
Svoj osvrt na sudjelovanje u ovogodišnjem Zagreb Pride-u dao je i bloger Dominik Ešegović. Napisao je članak Ein Herz für den Kapitalismus – Who is John Gay? za Freitum, najveći libertarijanski časopis u Njemačkoj, a prijevod možete pročitati na Sloboda i prosperitet TV.
I Nenad Bakić je dao zanimljiv pregled i komentar: LGBT: s pravom PROTIV fašizma i ZA slobodno tržište, a pročitajte i odličan tekst Daniela Hinšta: I za ovo je kriv liberalizam? objavljen na portalu EnergyPress.
Kako su stvari krenule, bit će toga još!
Liberty calls, stay tuned…
P.S. jedno veliko hvala portalu Lupiga.com na slikama: Pronađi se na Zagreb Pride-u. Viva El Fotografo! <3
Galerija
galeriju slikao: Igor K. (osim slika broj 3: Ian S.)
